Duhovna obnova siječanj 2018.

Po svršetku Božićnog vremena, nakon kratke pauze u našim susretima ponovno smo se okupili pri samostanu Blaženog Augustina Kažotića kako bismo imali duhovnu obnovu. Časna sestra Ivana Pavla, dominikanka iz Kongregacije svetih Anđela Čuvara, prihvatila je naš poziv i došla k nama da bismo u subotu, 13. siječnja zajedno molili i razmatrali.

Tema duhovne obnove bila je u formi pitanja: tko je za mene Isus Krist? 
Nakon zajedničke molitve jutarnje iz Časoslova sestra Ivana Pavla pročitala je pjesmu časnog sluge Božjeg nadbiskupa Fultona Sheena posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Budući da smo se sastali u Marijin dan, subotu, bilo je prirodno započeti razmatranje posvetom njoj.
 

Ženo, o kojoj je i sam Bog sanjao
Prije nego li je svijet stvorio!
Ženo od koje sam ja rođen
Uz cijenu boli i muka pod Križem!

Ženo, koja makar i nisi bila svećenik,
Ipak si na kalvarijskom brežuljku mogla šaptati:
"Ovo je Tijelo moje“ ,“Ovo je Krv moja“
Jer Onome koji te je spasio, dala si ti ljudski život!

Ženo, koja vodiš moje pero,
Što tako tetura nad riječima
Kad govori o Riječi!

Ženo, koja u ovoj dolini suza
Naviještaš nebesko plavetnilo nade!
Daj, primi suhe grozdove mojih razmišljanja,
Primi ih od siromašna pisca, koji nema vina,
I moću svojeg Sina, poput čuda u Kani,
Novo načini čudo i spasi nečiju dušu -
Ne zaboravivši ni moju vlastitu.“



Tijekom svojeg nagovora sestra Ivana Pavla postavila je mnoštvo pitanja za svakog od nas kako bi nas potakla da se držimo budnima u smislu Isusove upute: "Bdijte i molite!". Pitanja o našem pozivu i življenju koja si trebamo često postavljati, ali u svakodnevnici zaboravimo kako nam je važno stalno promišljati o njima. Ponudila je i nekoliko misli koje nam mogu poslužiti kao putokaz u izgradnji vlastitog duhovnog života. 

Iz izrečenih pitanja, misli i uputa posebno izdvajam sliku o gradnji kuće. Naime, sestra Ivana Pavla istaknula je kako je gradnja duhovnog života slična izgradnji kuće ili zgrade. Ukoliko želimo napraviti veliku, visoku zgradu, potrebni su nam duboki i čvrsti temelji. Strpljivost koju ulažemo u gradnju temelja je odlučujuća za to kakvu ćemo zgradu na kraju uspjeti izgraditi. Ako temelji nisu čvrsti, onda je sve ono vidljivo - nestabilno. A temelj duhovnog života je paziti tko je u središtu našeg srca. Istaknula je kako mjesto Božjeg prijestolja u našem srcu baš nikad nije prazno - uvijek netko na njemu sjedi! Naša je zadaća bdjeti nad time da to mjesto Božjeg prijestolja ne preotmu stvorenja, nego da uvijek ostane rezervirano za Boga. Ako On sjedi na svome prijestolju, to će se odraziti i na naš pogled prema drugom čovjeku, jer ga više nećemo gledati svojim, nego Božjim očima: nećemo ga mjeriti prema sebi nego ćemo poštivati milost Božju da sa svakim ima osobni odnos i da ljude ne uspoređuje.

Na pitanje: "Zašto križ u životu?" sestra Ivana Pavla ponudila je dubok odgovor: zato što jedino preko križa možemo naučiti ljubiti poput Isusa. Čovjek jest sposoban za takvu ljubav!


Lijepo je i utješno znati da Božja ponuda za naš život nema rok trajanja: on stalno zove, stalno je spreman ući u susret s nama, čeka nas. Naša hladnoća i nezainteresiranost za njegovu ponudu nas zarobljuju u uvijek istim obrascima, uvijek istim grijesima. Potrebno je prihvatiti tu ponudu, pristati na Susret s Njim i dopustiti mu da nas mijenja. Kad pristanemo na Božji zahvat u sebi, dopuštamo si biti originalni, onakvi kakvim nas je on želio, i kao takvi postajemo posude milosti za ljude na svojem životnom putu.

Nakon nagovora, sestra nam je dala dragocjeno vrijeme tišine kako bismo u samoći razmatrali izrečeno. Potom smo zajedno pročitali liturgijska čitanja sljedećeg dana, II nedjelje kroz godinu, u kojima se posebno ističe Isusov odgovor Ivanovim učenicima na pitanje: "Učitelju, gdje stanuješ?". On ne daje direktan odgovor, nego traži njihov pristanak na susret: "Dođite i vidjet ćete!".

Uz misao svetog Franje Saleškog kako prava pobožnost obogaćuje sve u životu, sestra Ivana Pavla pozvala nas je da živimo svoje kršćanstvo u stalnoj povezanosti vjere i djela: to je utjelovljena Riječ u našem životu. Kako je u pjesmi nadbiskupa Sheena s početka Marija opisana kao navjestiteljica nebeskog plavetnila nade, postojanim življenjem svojeg kršćanstva i mi to postajemo jedni za druge! To je velika zadaća i velika nagrada nas koji želimo biti Božji ljudi.

Duhovnu obnovu smo završili molitvom i kratkim druženjem uz zajedničku želju da nam Gospodin providi još ovakvih susreta za okrepu duše!

s. Maja opl

Duhovna obnova svibanj 2016.

U kvatrenu subotu, 21.5.2016., naše se dominikansko laičko bratstvo sastalo radi duhovne obnove koju su vodili naši duhovnici fra Ivan Marija Tomić i fra Ivan Dominik Iličić.

Započeli smo u 9h molitvom Jutarnje i kratkom meditacijom - vježbom osluškivanja Božje prisutnosti uz vodstvo fra Ivana Dominika. Potom je fra Ivan Marija započeo s nagovorom i predstavio nam temu duhovne obnove: "Imaj Božji mir u sebi i gledaj pozitivno na svijet oko sebe". 
Odmah na početku nam je naš duhovnik jasno dao do znanja da nipošto ne želi propagirati new age ideje o pozitivnim mislima i vibracijama, nego nam pokazati kako nas negativne misli o drugima i o svijetu oko sebe odvajaju od Boga. U duhovnom životu duša će napredovati ako ima pozitivne misli, ako traži lijepo u svijetu oko sebe. Cilj bi duše trebao biti da se odvoji od bilo kakvih misli, jer joj je dosta Božja milost uz pomoć koje se ona pretvara u oruđe u Božjim rukama.
Istaknuo je fra Ivan Marija kako sveci nikad nisu vjerovali vlastitim domišljajima, nego su uvijek svoje misli provjeravali pred Bogom, koji je jedina Istina. Primjer pozitivnih i negativnih misli ocrtao nam je kroz sliku dvojice razbojnika razapetih s Isusom. Lijevi je razbojnik, iako je znao za Isusova čudesa, pristupio Isusu pogrdno, s negativnim mislima unaprijed odbacivši mogućnost da mu Isus pomogne. Desni razbojnik, iako također grešnik, pristupa drukčije, moli Isusa da mu se smiluje i biva uslišan.
Također je fra Ivan Marija istaknuo u ovom kontekstu lik starozavjetnog proroka Danijela, kojeg kralj Darije baca u lavlju jamu jer nije htio zatajiti Boga. Kad je već trebao biti raskomadan, kralj Darije dolazi do jame i provjerava je li Danijel preživio. On se javlja iz jame, ali ne proklinjanjem ili pozivanjem na osvetu, nego mu govori "O kralju, živ bio dovijeka" (Dn 7, 21). 
Tako je duhovnost jednog čovjeka određena kvalitetom njegovih misli, prema onoj izreci: "Pazi na svoje misli, jer će postati riječi. Pazi na svoje riječi, jer će postati djela. Pazi na svoja djela, jer će postati navike. Pazi na svoje navike, jer će postati čitav tvoj život."

Nakon najave kratke pauze, razbježali smo se uokolo samostana... Ali ne radi razonode, nego radi osobne molitve!

Nakon pauze za osobnu molitvu, imali smo još jednu meditaciju o promatranju brata čovjeka. 

Fra Ivan Dominik je kroz nju dao korisne savjete za njegovanje odnosa s drugima. U svima, u sebi i drugima, treba tražiti dobro, a ono negativno prikazati Gospodinu. Ako na drugome postoji nešto nevaljalo, možda je na meni da zbog toga trpim i prikažem Gospodinu to trpljenje, a taj drugi se radi toga i obrati.
Sve ono negativno što nam je na drugome dano spoznati, dano je kako bismo molili za drugoga da se preobrazi. Ponekad je dano i zato da bismo drugoga upozorili ili ukorili, ali to uvijek nakon molitve i ozbiljnog propitivanja pred Gospodinom. "Brzo prikazati, a strpljivo podnositi", kaže nam fra Ivan Dominik.

Jutarnji smo dio obnove nastavili klanjanjem pred Presvetim u crkvi.

Ponovno smo se sastali u 17 sati, kada smo još malo razmatrali na temu poziva i poslanja, u kontekstu svijesti da smo odabrani za život u Trećem redu ne jer smo dobri i izvanredni, nego jer "lude svijeta izabra Bog", zato što se nemamo čime uzhoholiti pred Bogom i ljudima.

Nakon popodnevnog nagovora i osobne molitve, u crkvi smo se pridružili župljanima na molitvi Gospine krunice i Litanija, a potom smo bili na svetoj misi.
Duhovnu obnovu završili smo molitvom Večernje i razišli se u miru, zahvalni na prekrasnom danu koji nam je Gospodin darovao i na duhovnicima koji nas vode na ovom trnovitom putu.

s. Maja opl

Duhovna obnova Bratstva studeni 2019.

Kao i svake godine do sada, naše je bratstvo organiziralo duhovnu obnovu za svoje članove. U životu dominikanca trećoredca vrlo je važno pronaći vremena za odvajanje od svijeta, za rekolekciju u zajedništvu s ostalom braćom i sestrama, kako bi se u sabranosti mogli posvetiti vlastitom duhovnom razvoju uronjenom u karizmu Reda Propovjednika. Ove godine duhovnu obnovu vodio nam je brat dominikanac, svećenik fra Josip Dolić. Radi se o jednom mladom svećeniku koji je 2019. proslavio svoju mladu misu. Iako relativno nov u našem samostanu, do sada ga je naše bratstvo imalo prilike upoznati i to prvenstveno kroz druženje koje smo tijekom ljeta organizirali na gruntu naše sestre Elizabete, a o kojemu postoji izvještaj na našim mrežnim stranicama.

Kako to i obično biva, nije uopće bio težak posao motivirati bratstvo da se okupi na ovoj duhovnoj obnovi. Posebice je to slučaj kod naše drage sestre Nede koja se na duhovnu obnovu zaputila čak iz Slavonskog Broda. Fra Josipu je ovo bila prva duhovna obnova koju je vodio. Upravo zbog toga bilo mu je jako stalo da ispuni naša očekivanja te nam prenese svoje misli i molitve na način koji će nam biti blizak i prihvatljiv. Fra Josipu, inače, hrvatski nije maternji jezik nego njemački i zbog toga mu je potrebno uložiti dodatnog truda kako nitko ne bi osjetio tu jezičnu barijeru.

Tema duhovne obnove je bila "Marija ćuvši sve te riječi pohraniše ih u svom srcu" i savršeno se uklopila u vrijeme došašća kada se duhovno pripravljamo za proslavu Kristovog silaska na zemlju. Sukus izlaganja fra Josipa možemo prikazati u prelijepim riječima kojima je govorio o djetetu Isusu:

 

Ni jedna ljudska pamet nikada nebi pretpostavili da će onaj, koji je stvorio sunce da grije zemlju, jednoga dana trebati vola i magarca da ga griju svojim dahom; onomu koji, prema svetom pismu, može preokrenuti najsjajniju zvijezdu, carski popis diktirati će mjesto rođenja; onaj, koji polja odijeva travom, bit će gol; onaj iz čijih su ruku izašli planeti i svjetovi, jednoga će dana imati nejake ručice koje neće biti dovoljno dugačke da dotaknu glave životnija; da će noge, koje su hodale po vječnim bregovima biti preslabe da hodaju; da će vječna Riječ biti nijema; da će Svemogući biti umotan u pelene; da će Spasitelj ležati u jaslama; da će se ptica koja je sagradila gnjiezdo izleći u njemu – nitko nikada nije pomislio da će Bog, kada bude došao na ovaj svijet, biti tako nemoćan. To je razlog, zašto ga mnogi ne primjećuju.


Poslije izlaganja imali smo klanjanje pred Presvetim koje je vodio fra Josip uz pomoć mladog dominikanskog bogoslova fra Mateja Trupine. Nakon toga naše je bratstvo prisustvovalo molitvi krunice u crkvi te večernjoj svetoj misi nakon koje smo se još jednom skupa našli i u zajedništvu s fra Josipom proveli neko vrijeme razmjenjujući dojmove o proteklom danu i impresijama koje je duhovna obnova ostavila na svakog od nas.

© 2018 by Dominikansko laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića