Betlehem pred vratima...

Otvaram se tvome Rođenju... Otvaram se Betlehemu u svom domu... Otvaram pećine svoga srca Kralju!

Djetešce puštam ući... i dopuštam da me zagrli Rukom Očevom. Maleni Čovjek spustio se s Visina da pokaže Put povratka Kući! Da ukaže na to – tko smo zaista- mi- ljudi. Došao navijestiti ono što čovječanstvo uporno odbija čuti ... Ljubiti treba!

Ljubite se... Pogledajte moju Obitelj! Zagledajte se u skromnost moje mame Marije...U tišinu mog tate Josipa... Zagledajte se u moju poslušnost njihovom nastojanju da me odgoje kao čestita i marljiva sina. Svi smo u obitelji znali tko je tko i koja mu je uloga time dodijeljena. Poštivali smo se iz ljubavi, a ne obveze i straha. Uvažavali smo jedni druge i svačije poslanje bilo je ispred svega - da ga ispuni! Ja sam oduvijek htio da moja Majka bude Mama svima... do zadnjih vremena. Svetog Josipa sam vam ostavio da brine o vama, zajedno s njom. Kako u svim životnim potrebama, tako i za vašu blaženu smrt – kao odlasku s ovoga svijeta.

Anđele koji su me došli navijestiti, najprije onim najsiromašnijim duhom- njih sam zamolio da bdiju nad mojim Narodom i šire moje Kraljevstvo – dok se ne pojavim u Sili – kao Kralj koji Jesam. Nisam se sam tako prozvao, nego su me počastili oni koji su slijedeći Zvijezdu koja Jesam – hodočastili iz daleka i darovali ono najvrednije, čime su potvrdili moje pravo Porijeklo- čovjeka i Boga! Sve svoje Darove pridržao sam za vas- obećavši svojim životom, da ću Kraljevstvo u Ime kojeg sam došao svjedočiti za Istinu, predati vam u Naslijeđe. Da i vi spoznate pravi Život i da sam ja- Istina, Put i Ljubav! I da je isto Kraljevstvo posijano u vašim srcima po meni – po Zvjezdanom sjaju iz Vječnosti.

Niti meni nisu vjerovali „tko sam“ , a kamoli Tko me šalje... Niti vama neće ako svjedočite u vremenima- da vas ja šaljem... Jer na ovoj zemlji nikad nisam bio dobrodošao. Zbog svoje krotkosti i poniznosti! Zbog ljubavi koje se smrtni bijednik plaši, a bijedan je upravo što ne dopušta Sili Duha Ljubavi da mu preuzme srce. Misli da bi time izgubio ili sve zbog toga izgubio, a ne vidi da s ovakvim, zatvorenim, tvrdim i slijepim srcem, odavno je izgubljen, sam i bez svega, unatoč svemu što misli da posjeduje. A Ljubav je zajedništvo! Tko ne upozna Ljubav na ispravan način; nikad neće shvatiti za što mu je svaki čovjek Darovan. Čovjek nije ovdje da živi sam ili u grupi bilo koje vrste, ako mu je srce daleko od jedinstva s duhom. Duh povezuje, a tijelo stvara ograde kojima se ograđujete od Jednog i Nedjeljivog!

Nisam došao se roditi da popujem, nego da popovi uistinu budu svećenici –sveti ljudi koji posvećuju svoj narod kroz žrtvovanje sebe. Žrtva je biti mučenik ljubavi- kao ja! Sebedarna majka kao Majka Marija! Biti revni radnik u mom Vinogradu- kao sv. Josip! Svećenik je most po kojem se anđeli imaju spustiti sa Visina i povezati Nevidljivo carstvo sa narodom koji mu je povjeren da ga pase i pripravi za taj Susret. Svaki svećenik koji to nije u stanju ili ima drugačiju viziju svoga poslanja – nema Poziv od mene. Svećenik je svijeća koja nosi Svjetlo i sagorijeva polako, ali nikad ne zgasne!

U onaj dan kad se Mrak spusti nad vaše kuće- kad zemlja utone u tmine svojih loših misli i djela- hoću li naći Svjetla na zemlji?! Hoću li pronaći dovoljan broj svojih svećenika, zavjetovanih mi na poslušnost – do smrti?! Ili ću naći smrt u njihovim nosnicama jer ne dišu zajedno s mojim Duhom Svetim koga sam izdahnuo s Križa?! Hoću li naći otvorene crkve ili samo građevine koje su zidane po mjerilima nove umjetnosti- bez moje Svete i Žive Prisutnosti?! Najzad, već sam 2000 godina ovdje, a samo rijetki zaista vjeruju da sam u Tabernakulu stvarno živ -Tijelom i Duhom- moćniji nego kad sam hodio zemljom! Koliki se narod pričešćuje, a da nema svijest o tome što se zaista događa u trenutku našeg sjedinjenja... Da je to Sjedinjenje Boga i čovjeka- poput vjenčanja najzaljubljenijih, koje ne možete ni zamisliti... Sveti Božji Čin u kojem se obnavlja Savez od početka satkan – od prvog čovjeka do zadnje žene.

Svi ste pozvani, koji ste u mene kršteni – biti svećenici, proroci i kraljevi! Dok traje ovo milosno vrijeme – dok su Vrata Milosrđa otvorena - potrudite se sve prodati i odlučiti samo za Taj Biser! Odaberite jedino Njivu – vašega Spasenja! Rodio sam se zbog toga!

Betlehem je početak velikog Ciklusa ponuđena Spasa čovjeku. Nazaret je put kako hoditi tom cilju. A Jeruzalem je Cilj! Čin uzvišene Ljubavi Boga za čovjeka!

Zato, nikad ne odvajajte Božić od Uskrsa! To nisu samo blagdani koji bi vam u kratkom liturgijskom vremenu ispunili prostor vanjskim obilježjima slavlja. Oni posadašnjuju vaš put – rođenje, život, smrt - ŽIVOT! Ali žive samo oni koju su u prolaznom - svega se odrekli zbog Vječnog! Koji nisu pristali na ponudu Kneza ovoga svijata, nego su svoje živote ponudili Knezu Mira da ih blagoslovom svojim prati. Oni su zamijenili lampice sa bora – Plamenom u srcu- pa svijetle tijekom čitave godine- onima što hode u tmini... I mada su izrugivani zbog nerazumljivih riječi, neshvaćeni zbog nepredvidivih postupaka i djeluju čudno jer odskaču svojom autentičnošću, ne bojte se onih koji su moji... Rođeni od moje Mame, vođeni mojom Rukom; premda maleni i na oko slabi, vjerujte mi- po njima ću spustiti nevidljivo Kraljevstvo zbog kojeg se rodih kao vidljivi čovjek. Tko ima uši neka čuje! Samo taj i može čuti ... Anđele... I pjesmu ... „Gloria“... Rodi se Božji Sin!


© 2018 by Dominikansko laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića