Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji i njezinoj Krunici

Pobožnost Majci Božjoj je u središtu katoličke duhovnosti: "Svi naraštaji će me zvati blaženom". Otud proizlazi naša odanost njezinoj molitvi, Krunici. Ova je pobožnost uvijek bila obilježje našeg Dominikanskog reda na poseban način: Marija je povjerila Krunicu svetom Dominiku i nama, njegovim sinovima i kćerima. Otac Dominik jednom je imao viziju Gospodina Isusa i njegove Majke okruženih redovnicima iz svih redova, međutim je ostao ražalošćen primijetivši kako među njima nema dominikanaca. Upitao je zašto je to tako i rečeno mu je da je Isus dao njegov Red svojoj majci. Zatim je ona otvorila svoj plašt, pod kojim su zaštićeni bili pripadnici njegove dominikanske obitelji.

Utočište i zaštita pod Majčinim plaštem je doista dio našeg poziva kao reda propovjednika. U povijesti Crkve svih vremena možemo vidjeti kako je pobožnost Mariji stavljanjem pod njezinu zaštitu ključna za apostolat propovijedanja jer ona brani Crkvu od pogrešaka i podjela. Hereza nema osnova tamo gdje je prisutna pobožnost našoj Gospi. To se vidi na samom početku Reda, kad je Dominik propovijedao albigežanskim hereticima uzevši za prvi temelj Gospu od Prouillea. Nakon toga, tijekom užasnih podjela u protestantskoj reformaciji, dominikanski papa sveti Pio V govori nam da će nas Krunica spasiti od hereze. U našem vremenu Gospa u Fatimi poziva na molitvu Krunice kako bi se svijet spasio od nasilja i užasnog uništavanja ateističkih totalitarizama - nacizma i sovjetskog komunizma. Svjedočili smo i pozivu na obranu života koji je uputio sveti papa Ivan Pavao II nasuprot suvremenoj kulturi smrti, živo preporučujući molitvu Gospine krunice, njegove "najdraže molitve". U njegovoj enciklici Ecclesia de eucharistia govori nam da je upravo to "program" koji stavlja pred vjernike u zoru novog tisućljeća: "promatrati lice Kristovo, promatrati ga s Marijom".

U apostolskom pismu Rosarium Virginis Mariae, ukazujući na Presvetu Djevicu kao Učiteljicu u promatranju Kristova lica, među otajstva svjetla uključio sam i ustanovu Euharistije. Doista, Marija nas može voditi prema ovom Presvetom Sakramentu jer s njime ima odnos.

On stavlja svoju dvadesetpetu obljetnicu papinstva pod zaštitu promatranja Krista u Marijinoj školi jer ono novom snagom naglašava središnjost Euharistije.

1. Put kontemplacije

Za većinu nas molitva započinje kao prošnja. Znamo da nam Majčin zagovor kod njezinog Sina može donijeti ono za što molimo. Svojom prošnjom izražavamo svijest o svom odnosu s Bogom. Mi smo stvorenja koja nismo sami svoj početak, niti gospodari nevolje, niti svoj vlastiti kraj. Sveti Augustin pita zašto bismo svoje molitve upućivali onome koji, na posljetku, zna što mi želimo i trebamo puno bolje nego mi sami. Zato što on želi da vježbamo svoje želje kroz molitvu, kako bismo primili ono što je za nas pripremio. Ograničenje je u našoj mogućnosti primanja, a ne u onome što nam on može dati. Što je veća naša želja, više ćemo moći primiti. Možemo moliti bez prestanka jer neprestano čeznemo za životom sreće koja je vječna.

Prosna molitva iz usmene prelazi u meditativnu, a potom u kontemplativnu. Meditacija se odnosi na razmatranje života našeg Spasitelja: otajstva Krunice. Ustrajno, neki bi rekli i monotono, ponavljanje molitava ustvari postaje kulisa, ritmična pratnja našem razmatranju. Razmatranje je, prije svega, traženje. "Kršćanska molitva prvenstveno nastoji razmatrati "Kristova otajstva", kao u lectio divina ili u Gospinoj krunici" (KKC 2708). Međutim, naša molitva trebala bi ići dalje od toga: k spoznanju ljubavi Gospodina Isusa, k zajedništvu s njime. To je kontemplativna molitva, sjedinjenje s Kristom, traženje "onoga koga ljubi duša moja" (Pj 1,17), pažnja usmjerena na samog Gospodina. Krunica je bezbrojnim svecima poslužila kao sredstvo dosezanja velikih visina kontemplativne molitve. Sveti Ivan Pavao II poziva nas da si posvijestimo tu moć Krunice da nas uzdigne do kontemplativne molitve. "Jednostavna, ali duboka, to je molitva za kršćanina koji se osjeća pozvan od Duha Svetoga da "izveze na pučinu" (duc in altum!). Ova molitva, iako marijanska, je u srcu kristocentrična molitva, koja sadrži svu dubinu poruke Evanđelja u cijelosti. Sjedenjem u Marijinoj školi privučeni smo promatranju ljepote Kristova lica i iskustvu dubine njegove ljubavi."

Ovo je središnja jezgra, razlog zašto bismo trebali usvojiti redovitu molitvu Krunice, jer "predstavlja najučinkovitije sredstvo da se među vjernicima usvoji predanost kontemplaciji kršćanskog otajstva. U pozadini riječi Zdravomarije glavni događaji Isusovog života prolaze ispred očiju duše, dok promatramo lice Spasitelja očima njegove Majke." Sveti otac je upravo radi obogaćivanja te kristocentričnosti naše molitve Krunice dopunio molitvu novim otajstvima svjetla.


2. Dominikanska krunica

Crkva je odgovornost za širenje Krunice dodijelila Redu propovjednika. Sveti papa Pio V, i sam dominikanac, kojeg se naziva i "papa Krunice", povjerio je apostolat molitve Krunice dominikancima 1569. godine izdavši papinsku bulu Consueverunt Romani Pontifices, kojom poziva vjernike na moljenje dominikanskog oblika krunice od 150 Zdravomarija. Dvije godine kasnije, 7. listopada 1571., snage Svete lige porazile su Otomansko carstvo u bitci kod Lepanta. Pripisujući Gospinu zagovoru tu veliku pobjedu, sveti papa Pio V proglasio je 7. listopada blagdanom Gospe od pobjede (kasnije preimenovano u blagdan Gospe od Ružarija).


U 19. stoljeću imali smo još jednog "papu Krunice", koji je izdao čak 11 enciklika o Gospinu ružariju. To je papa Lav XIII. Njegov je pontifikat obilježilo razdoblje velikih društvenih promjena u Europi, sve veće industrijalizacije, borbe za radnička prava ali i sve šire pojave modernizma. 1883. godine izdaje encikliku Supremi Apostolatus Officio u kojoj poziva vjerni puk da se utekne Majci Božjoj u pomoć kroz molitvu svete krunice, podsjećajući da je sveti Dominik izvojevao pobjedu protiv albigežanskog krivovjerja moleći je, a njegovi duhovni sinovi su je prenijeli kroz stoljeća vjernicima i pomoću nje izvojevali brojne druge pobjede protiv neprijatelja, kao što je ranije spomenuta pobjeda kod Lepanta. Papa u ovoj enciklici ponovno želi da krunica postane naše oružje protiv krivovjerja.

I kasniji su pape, Pio XI, Pavao VI, Ivan Pavao II, u svojim pismima stavljali naglasak na dominikansku pobožnost Krunice kao moćne i potrebne molitve.

Ne trebamo li se u današnje vrijeme, više nego ikad, utjecati Krunici istom vjerom kao naši prethodnici?

Gospa fatimska poručuje nam, obećanjem o obraćenju Rusije kroz posvetu njezinom Bezgrešnom Srcu, da se njezinim zagovorom i našom vjernošću svetoj Krunici, čak i oni koji upadnu u stravične i nasilne ateističke zablude dvadesetog stoljeća (nacizam i komunizam), mogu promijeniti i obratiti na pravu vjeru.

Dominikanci imaju svoj tradicionalni način moljenja Krunice, koristeći Anđeosko pozdravljenje te retke i otpjeve Liturgije časova. Krunica je "Marijin psaltir". Psalama ima stopedeset, jednako kao i Zdravomarija kod moljenja cijelog Ružarija radosnih, žalosnih i slavnih otajstava. Uz habit je dominikancima pričvršćena čitava krunica od stopedeset zrnaca Zdravomarije - to je i izvanjski znak odanosti Reda Gospi od Krunice Krunica je paralelna Liturgiji časova, ali dostupna uvijek i svima. Dominikanski način započinjanja Krunice je sljedeći:

R. Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom. O. Blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje, Isus. R. Otvori, Gospodine, usne moje. O. I usta će moja navješćivati hvalu Tvoju. R. Bože, u pomoć mi priteci. O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Zatim se nastavlja s naviještanjem prvog otajstva i tako redom. Obzirom da u ovakvom načinu započinjanja molitve nema onog dijela "Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike...", za pretpostaviti je da je ovaj način doista vrlo star (nemam tog podatka). Naime, ovaj drugi dio Zdravomarije poznat je još od izlaska Tridentskog katekizma 1566. godine, s time da se spominje i u spisima dominikanca Girolama Savonarole 1495. godine u istom obliku kakvog mi danas poznajemo i molimo.


21 views

© 2018 by Dominikansko laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića