KRALJU MOG SRCA!

Raspeti i golgotski Isuse,

Ti, koji si odlučio Sin biti do kraja...

Koji si se za To rodio!

Biti Kralj Kraljevstva kojeg svijet ne upozna do Tebe – jer nije ljubio Svjetlo.

Ti, kojega nisu shvatili niti po Pismu niti po stvarnom Hodu među njihovim grobovima.

Ti, koji se nisi plašio zmijskog legla onih odjevenih u skupocjene haljine visokog sloja društva...


Tebi se klanjam danas podno Križa koji si ustanovio u mom srcu kao jedini temelj za opstanak Crkve u izgradnji...

Koliko smo se izgradili, Prijatelju moj, Svećeniče Veliki koji si mi uzor i Učitelj i zbog kojeg ljubim svećenike koje si dao da u tvoje Ime budu tvoja desna ruka na zemlji, kao što si Ti – Očeva na Nebu!


Nikoga ne osuđujem, ne želim donositi prosudbe, ne daj Bože, pogotovo za ono što ne razumijem. Teško je dokučiti Tvoje Slovo ili Govor jer, kad čovjek ne razumije Očev Plan, ako se kosi sa svim do sad naučenim ili viđenim, kaže: „Tvrd govor!“


Znam, već smo to pretresali u Tišini osame i koliko puta si mi tumačio da je najvažnije biti poslušan.

Poslušnost – pogotovo kad ne razumiješ!

Ne pasti na oholoj stepenici s koje je najviši Tvoj seraf pao i time postao Tvojim smrtnim neprijateljem do posljednjih dana...


Služiti valja... i kad ti nije jasno – kako to Otac Misli!

Kako će to biti?

Po uzoru na Presvetu Majku koja je svojim DA otkupila svaku ženu i svakog muškarca jer je pristala da zajedno s tvojom Golgotom ostane pod Križem – do kraja.


I ja želim ostati tako odana i vjerna – služiti do kraja!

I kad ne razumijem, i kad je jako teško, i kad si neshvaćen, iznevjeren, progonjen u ime svjetovne istine koja Istinu nigdar ne upozna...

Želim ostati i kad mač probada srce – Tvoje i moje zajedno jer tad se događa eksplozija Ljubavi – iz Centra Križa!

Tad se oslobađa Svjetlo koje ne zasljepljuje da te onesposobi, nego osposobi jer osljepljuje laž – da čovjek progleda istinom.

Da progleda kroz Tebe – jer Ti si Istina i Ti si Život!


Pa kako bih se mogla odreći Tvoga puta ako želim živjeti...?!

A želim – slušati i vršiti svaku Tvoju riječ!

Svaku jotu Tvoga Pisma po kojemu Prstom oslobađaš sužnje od grijeha i Zloga...


Kojim prokazuješ licemjerne pravednike koji Pravednost razapeše na Križ i time obznaniše kome služe...

Ne Bogu i ne u ime Boga na koga se pozivaju i čije hramove opslužuju...

Služili su velikom sebi – koji kao žalac u njima klija i vreba petu Ženi...

Našoj Majci – samo da njen Sin iz Nazareta, kojeg su namjerno zvali samo Josipov, ne ostvari ono čega su se plašili...


Da ne sruši njihova uobražena mjesta u sinagogama... Da ne obrije njihove brade ispod kojih nema mudrosti, nego lukavost dvoličnog čovjeka čije je srce daleko od ljubavi.

Plašili su se da ih narod ne vidi u Istini s kojom se nisu usudili suočiti oči u oči – jer da jesu, ponizili bi se kao carinik, kleknuli bi kao pastiri i vidjeli Dijete koje se rodi zbog njih...

Da oni, koji mu oduzeše život, imaju ga u Izobilju!



Sretan Božić, Božiću moj!

Sretan Uskrs, Biseru Očeve Krune!

Sretno Posvećenje srca koje ti se posvećuje svaki dan iznova, ali prema kalendaru Kraljevstva Božjeg!

Sretno svima, Tri puta Sveti, koji dođe, da koji u Te vjeruju, bez obzira na rasu, vjeroispovijest ili datum rođenja u povijesti – imaju rođendan Novog poRođenja...

Ono se slavi u Tvojem Srcu – blagom i poniznom.

Krotkom...

ZLATNOM!

© 2018 by Dominikansko laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića