Studij i dominikanska karizma

U postupku za Dominikovu kanonizaciju svjedoci govore kako je utemeljitelj poticao kako pismeno tako i usmeno braću na studij te ih slao na ondašnja glasovita sveučilišta u Pariz i Bolognu jer “svjestan je činjenice da uspjeh apostolskog djelovanja prvenstveno ovisi o naporu trajnog usavršavanja u studiju i doktrinarnog produbljivanja.” U Knjizi konstitucija i naredbi braće Reda propovjednika čitamo “kako ustrajan studij hrani kontemplaciju, pomaže da se s prosvjetljenom vjernošću ispunjavaju evanđeoski savjeti, a svojom ustrajnošću i težinom tvori poseban oblik askeze, te je izvrsno opsluživanje, jer je bitni element čitavog našeg života.”

 

Prof. dr. Franjo Šanjek u svom članku koji je objavljen u Croatica Christiana Periodica govori kako postojiKnjiga za pouku novaka (Libellus de instructione noviciorum) anonimnog autora, a tu knjigu je prihvatila Opća skupština u Montepellieru 1283. godine. U Libellusu se govori kako studij mora zauzimati većinu sati u danu jednog dominikanca. Autor spomenutog Libellusa potiče novake i studente da  shvate važnost i ozbiljnost studija u njihovoj formaciji te ističe kako mladi dominikanski  student ne smije ni  pod kakvom izlikom napustiti studij,  radi li se čak i o poslovima vezanima  za samostan i za opće dobro provincije.

 

Prvi samostan Reda podignut u Toulousu prilagođen je kako bi braća nesmetano mogla studirati, “sobe su morale biti dovoljno prikladne za studij i spavanje.” Veliko uporište koje nam govori o važnosti studija jest načelo izuzeća ili tzv. dispenze, tako starješina može dispenzirati kad mu se čini korisnim, osobito u stvarima za koje izgleda da priječe studij ili propovijedanje ili korist duša. Možemo, također, vidjeti kako su prve zakonske novine ukinute ili dopunjene u korist studija, kako bi studij postao temeljni element redovničkoga opsluživanja. Cijeli samostanski život i red na neki je način osmišljen u funkciju studija. Još jedno uporište koje govori o važnosti studija jest to da pri kanonskom pohodu vizitatora u samostanu se ispituje sljedeće: “Žive li braća u miru, jesu li ustrajni u studiju i u propovijedanju gorljivi?” Tako dominikanac nije dobar redovnik ako nije čovjek studija.

 

Francuska književnica i filozofkinja Simone Weil govori: “Inteligenciju može voditi samo želja. Da bi postajala želja, mora postojati zadovoljstvo i radost u radu. Radost učenja je prijeko potrebna za stjecanje znanja, kao što je disanje prijeko potrebno za trčanje.”

 

Učenje treba biti zadovoljstvo, radost jer otkrivamo nešto što do toga časa nismo znali. Spoznajemo istinu svakom sekundom studija, upoznajemo se s nečim novim, baš kao kada sa zapaljenom šibicom u mračnom podrumu nađemo nešto što do tog trenutka nismo znali da posjedujemo, tada nastupa sreća, zadovoljstvo… A sve to Bogu na slavu, Redu na ponos, a na korist dušama bližnjih.

fr. Dominik Štefulić OP

© 2018 by Dominikansko laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića